Klasični Liberal

Mir, sloboda, prosperitet za sve!

10.12.2017.

Šta znači biti patriota?

Predugo smo mi u Bosni i Hercegovini živjeli u zabludi. Historijski, naš narod nikad nije naučio istinsku definiciju patriotizma. Vjerovali smo da patriotizam znači odanost sistemu, državnom uređenju i političkim "liderima" koji su nam oduzimali slobode i vodili našu privredu u propast. Biti patriota ne znači voljeti državni aparat, biti patriota znači voljeti svoje sugrađane i štititi njihova prirodno stečena prava. Suprotstaviti se državi i sistemu kad je u krivu. Ja nisam patriota ako biti patriota znači samo otvoriti srce i voljeti BiH zbog njene geografije, zastave ili himne. Ja sam patriota samo u mjeri u kojoj ova zemlja živi dosljedno po primcipima slobode. Samo u mjeri u kojoj ova zemlja štiti prava pojedinca. Samo u mjeri u kojoj ova zemlja jeste zemlja koja je individualistička, koja štiti pojedinca, koja vrjednuje pojedinca. Ali ovo kolektivističko smeće koje izlazi iz usta naših vrlih predsjednika (sve trojice) BiH me ne podstiče da budem patriota. Stvarno? Јa bih trebao da osjećam (patriotizam) u bilo koje vrijeme kada neko, zarad svog političkog interesa brani "interes Bošnjaka", Srba ili Hrvata? Šarade li jadne. Ja volim ovu zemlju. Nisam otišao iz ove zemlje kao hiljade mojih vršnjaka upravo zato jer volim ovu zemlju. Jer ova zemlja za mene predstavlja slobodu. Ona predstavlja individualizam. Ona predstavlja individualna prava. Ona je utemeljena sa svrhom da zaštiti ta prava. Ona ne može drugačije da funkcioniše, vjerujte mi. I to je mjera u kojoj je volim. (Ali) u mjeri u kojoj ova zemlja postane socijalistička, u mjeri u kojoj ova zemlja postane etatistička, u mjeri u kojoj ova zemlja postane kolektivistička, ja ću se boriti protiv nje. Zato što sam patriota, i zato što volim Bosnu i Hercegovinu i njene građane.

09.12.2017.

Šta pojedinac može učiniti za ideju slobode?

Čitajući ovaj blog, možda ste se zapitali šta Vi lično možete učiniti za ideje ekonomske i socijalne slobode. Možda želite znati ima li slobodarski pokret budućnost u našem nedemokratskom društvu? Odgovor na oba pitanja je vrlo jednostavan. Sredite vlastiti život. Pokušajte naći posao, otvorite privatni biznis, situirajte se u stambenom i ekonomskom smislu. Iznad svega, obrazujte se, napredujte. Nađite svoju slobodu u neslobodnom svijetu. Niko neće poslušati siromašnog i neuspješnog čovjeka. To je, nažalost, činjenica. Zato, radite, trudite se i usavršavajte, zbog sebe, svoje porodice i domovine - do slobode i do pobjede!

07.12.2017.

O Austrijskoj školi ekonomije

Austrijska škola je ekonomska škola koja proučava fenomene ekonomije na osnovu akcija pojedinaca (ljudskog ponašanja). Ova škola zastupa metodološki individualizam interpretirajući ekonomski razvoj, uz isticanje organizacijske snage mehanizma cijena. Predstavnici ove škole su promotori ideja slobodnog tržišta (laissez faire). Izraz "austrijska škola" ne bi trebalo razumijevati kao geografsku odrednicu škole, već kao odrednicu za temeljne ideje koje dijele njeni pripadnici. Fric Mahlp, jedan od uticajnih "austrijanaca", naglašava da austrijska škola nije nikakva akademska institucija, već način razmišljanja, specifična tehnika ekonomske analize, zapravo jedan poseban istraživački program. Riječ je o konzistentnom teorijskom sistemu koji se bitno razlikuje od ostalih ekonomskih škola. Popularnost ideja ove škole i njen uticaj na ekonomsku nauku vremenom su se mijenjali. Prvo se krenulo sa etabliranjem škole i rastom njene popularnosti na kraju devetnaestog vijeka i tokom prvih decenija dvadesetog vijeka, zatim nagli pad popularnosti i uticaja u vremenu kejnzijanske revolucije kada je izgledalo da se škola definitivno ugasila i konačno novi rast popularnosti i uticaja tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, koji traje do danas. Ključni predstavnici austrijske škole su: Ludwig von Mises, Friedrich August von Hayek, Carl Menger, Eugen von Bem-Baverk i dr. Carl Menger (1840-1921) istinski je i jedini začetnik te osnivač Austrijske škole ekonomske misli. Kolektivne, odnosno agregirane ideje, nemaju temelja osim ako ne počivaju na individualnim komponentama, tvrdio je Menger. Time je, u biti, postavio osnovno pravilo svih sljedećih liberalnih ekonomskih pokreta: “Javni, društveni interes, nije ništa doli agregirani interes svakog pojedinca u društvu.” Šta navedeno povlači za sobom? Naime, kada se zadovolji osobni interes svakog pojedinca u društvu, tada će biti zadovoljen i cjelokupni društveni interes. Osim što je postavio temelje teorije vrijednosti i teorije cijena koje čine jezgru Austrijske škole, on je primijenio istinsku prakseološku metodologiju za teoretska istraživanja u ekonomiji. Na njegov su se rad tada nadovezali budući naraštaji austrijskih ekonomista koji su, prateći njegove metode i učenje, sistemski razarali suprotstavljene škole ekonomske misli, prije svega marksiste, ali i nadopunjavali stare engleske klasičare, između ostalog Davida Humea, Adam Smitha i Davida Ricarda. Stoga je vrlo jasno, kako i iz samog Mises Institute-a rezoniraju - u svojoj metodi i temeljnoj teoriji, Austrijska ekonomija jest i uvijek će biti Mengerova ekonomija.

06.12.2017.

O "lijevim" i "desnim" fašistima

Nakon nedavnih sukoba između grupe alt-right (alternativna desnica) i grupe Antifa u SAD-u, neki libertarijanci su raspravljali koju grupu oni trebaju da podrže. Odgovor je jednostavan: nijednu. Alt-right i njihovi ljevičarski protivnici su dvije strane istog autoritarnog novčića. Alt-right uzdiže rasni identitet na štetu individualnog identiteta. Rasna opsesija ih navodi ih da podrže masivno upletanje vlade u ekonomiji u korist članova favorizovane rase. Oni takođe favorizuju ogromnu potrošnju na socijalnu pravdu, sve dok to funkcioniše kao sistem rasnog plijena. Neki istaknuti alt-right lideri čak podržavaju abortus kao način ograničavanja populacije manjinskog stanovništva. Niko ko iskreno podržava individualnu slobodu, imovinska prava, ili prava na život ne može imati bilo kakve simpatije za ovu vrstu rasnog kolektivizma. Antifa, kao i svi marksisti, uzdiže klasni identitet na štetu individualnog identiteta. Antifa pristalice vjeruju da vlada mora upravljati privredom jer će u suprotnom radnici biti iskorišteni od strane pohlepnih kapitalista. Ova vjera u centralno planiranje ignoriše ekonomsku realnost, kao i realnost da na slobodnom tržištu poslodavci i radnici dobrovoljno rade zajedno u obostranu korist. Jedino kada vlada interveniše u privredi su mogući uslovi da "crony (kroni) kapitalisti" imaju priliku da iskoriste radnike, potrošače i poreske obveznike. Nažalost, mnogi sa lijeve strane brkaju rezultate "mješovite ekonomije" sa slobodnim tržištem. Ironično, neuspjeh kejnzijanskog modela ekonomske autoritarnosti, koji promovišu ekonomisti establišmenta, kao što su Paul Krugman, su odgovorni za uspon grupa alt-right i Antifa. Odgovorni su za uspon i jačanje nacionalističko-nastrojenih političkih stranaka u BiH. Mnogi Bosanci i Hercegovci nastavljaju da se bore sa nezaposlenošću i urušenjem životnog standarda izazvanog nesposobnim državnim aparatom. Historija pokazuje da ekonomske teškoće ponukavaju mnoge da prate demagoge koji nude jednostavna rješenja i pri ruci prigodne žrtvene jarce za krivce. Ljevičarski demagozi uzimaju za krivce preduzeća i najbogatije, "vladajuću oligarhiju", - "1%", ignorišući razliku između onih koji su svoje bogatstvo stvorili služeći potrošače i onih koji su se obogatili manipulisanjem političkih procesa. Desničarski demagozi vide krivce u drugim narodima i manjinama, ignorišući jasnu činjenicu kako i te grupe ljudi pate u postojećem sistemu i koliko su nesrazmjerno negativno pogođeni politikama današnje vlasti. Kako Kejnzijansko-Krugmanska imperija velike vlade i fiat valuta pada, sve više ljudi će biti privučeno ka autoritarnosti, što dovodi do povećanja nasilja. Jedini način da se osigura da sadašnji sistem ne bude zamijenjen nečim još gorim je da mi koji znamo istinu da se potrudimo još više u širenju ideja slobode. Dok bismo trebali bi da budemo spremni da formiramo koalicije sa pojedincima dobre volje širom političkog spektra, mi nikada ne smijemo stati uz rame ni sa kim ko promoviše nasilje kao rješenje za društvene i ekonomske probleme. Moramo se takođe protiviti bilo kakvim pokušajima korištenja nasilja od strane ekstremista kao opravdanje za proširenje policijske države ili narušavanje slobode govora. Zakoni protiv govora mržnje predstavljaju opasan presedan za cenzuru govora koji je nepopularan među vladajućom elitom i dubokom državom - vladarima iza sjene. (deep state) Libertarijanci imaju nekoliko prednosti u ideološkoj borbi nad onim sa čim ćemo zamijeniti Kejnsov model blagostanja. Prvo, mi ne trebamo pribjegavati traženju žrtvenog krivca i demagogiji, jer imamo istinu o državi blagostanja i ratovanja i istinu o centraliziranom bankarskom sistemu na našoj strani. Mi takođe nudimo realan način da se povrati prosperitet. Ali naša najveća prednost je u tome, dok autoritarnost dijeli ljude po rasi, klasi, religiji, nacionalnosti i drugim razlikama, cilj unapređenja slobode ujedinjuje sve one koji traže mir i prosperitet. Originalni članak, Ron Paul Institute for Peace and Prosperity: http://ronpaulinstitute.org/archives/featured-articles/2017/august/21/oppose-fascism-of-the-right-and-the-left/

06.12.2017.

Nevidljiva ruka u politici

Adam smith je prije više od 200 godina napisao: "U ekonomskom tržištu, ljudi koji namjeravaju da služe samo svoje privatne interese, su vođeni nevidljivom rukom da služe i javni interes, iako to nije bio dio njihove namjere da promovišu." U političkom tržištu, takođe postoji nevidljiva ruka na djelu. Ali nažalost, ta ruka radi u suprotnom smjeru. Ljudi koji namjeravaju da služe samo javnom interesu, su vođeni nevidljivom rukom da služe svom privatnom interesu. Razlog je jednostavan. Kao što smo to vidjeli u slučaju nakon slučaja; "opšti/javni interes" je razuđen među milionima i milionima ljudi. Specijalni interes je koncentrisan. Kada reformatori proguraju neku politiku u zakon, oni potom idu na njihov sljedeći krstaški pohod, ne ostavljajući nikog iza sebe da zaštiti društveni interes. Međutim, oni ostavljaju iza sebe novac i političku moć. Specijalni interesi koji mogu imati korist od tog novca i od te vlasti, su brzi u njihovom iskorištavanju na račun većine nas ostalih. Danas, 27 godina poslije, sasvim je jasno da više nije bitno ko je na vlasti u Bosni i Hercegovini. Državni aparat će nastaviti da raste na štetu običnih građana, sve dok budemo nastavili da vjerujemo da način rješavanja naših problema leži u njihovom prepuštanju vlastima. Pogledajte: https://www.youtube.com/watch?v=9nF07RC3l28

Prioriteti!
Prioriteti!



Klasični Liberal
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
599

Powered by Blogger.ba